Jesam li,
jer, utihnula je tipkovnica
olovku skoro da i ne diram
vez od slova sve je manji.
Zaljubljena, jesam li?
Ili sam tek nijansa prošlosti
koju već dugo prešućujem
upotrbljavajući druge riječi
uklapajući ih u termine prihvatljivosti
ne ostvaljujući tragove
ni ostatke u vremenu postojanja.
I evo me, tu u mraku
naslonjena na stoljetnu brezu
ispod koje nitko ne odmara
da je pitam,
zaljubljena, jesam li?
Volim te, vjerujem da je dovoljno za nas!
Objavljeno u ''Snovi moga srca '' 6.3.2016
Ružica Lacić-Gavranović
Nema komentara:
Objavi komentar