NEPOZNANICA
Pitam se, je li moja gorljivost prijeko potrebna, ili je to tek pokušaj da ti budem blizu?
Razina kisika u plućima je smanjena, a iz moje podsvijsti izranajaju pitanja.
Koja je važnost današnjeg sunca i zašto ga tako gorljivo osjetim na koži?
Kiša, zašto je čujem kada u okna prozora udara?
Pokušaj sjedinjenja sebe sa tobom, miješanja krvi sa šećerom.
U meni nepoznanice...x,y...šutnja.
Ruka mi na trenutak zadrhti, slova postaju nesigurna,iskrivljena i pomalo nerazumljiva.
Svjetlucavi otisak stopala na parketu sobe je tvoj, od kuda si došao, zašto mi zaposjedaš misli?
Srce lomiš, dušu razboliš, u trenutku u prah pretvaraš sve izgrađene zidove.
Je li moje stopalo tamo tik pored tvog,odavno ostavljeno, tamo negdje u sedamnaestoj dok sam te gledala kao Boga,
ljubila kao ikonu ,voljela kao život.
Da, krv si moja, kolaš venama,mislima, miješam je sa šećerom,namjerno te u kristalne boce stavljam, ogoljevam misli, otkidam kožu s poderanih laktova. Čuvam te.
...Iluzija si
I' doista
Je li moja gorljivost prijeko potrebna, zar nismo mogli hodati pašnjakom,
u jezero misli pretakati, zar nismo mogli, bilo što?
Ne sjećam se gotovo ničega o danu tvog odlaska,ničeg osim kiše. Ili sam i nju izmislila.
Materijalizirala sam se iz kapi, pretvorila u san i zaspala na grani vrbe...
Napinjem tijelo.
Otvaram oči, želim te vidjeti,kao da lebdiš, iznad površine jezera je tamna sjena, prevelika je i zaklanja mi pogled,moram jače otvoriti oči, pronaći tvoj dlan, uhvatiti te.
Ružica Lacić Gavranović
