Naočale
za čitanje
Događaji
iz vanjskog svijeta povremeno oblikuju naš dan, jutro...pokrenu razgovor koji
zapinje , negdje uz kavu. Pitam se, ne baš svaki dan, ali ipak, pitam
se'...kako nas nekoliko, na trenutak zbivanja,ili, trajanja istog, gleda
različito?
Emocije
i izrazi lica, pokoji grč,kao ekspresija na dječjem licu koje u trenutku
pokazuje ono što osjeća ,psihološko stanje doživljenoga vidljivo je na svima.
Ili
nije ??
-Po
pustim sobama glavinja ne izgovorena supstanca bijesa. Naočale za čitanje su u
ladici u kojoj ništa drugo godinama nije ni pokušalo da se udomi. Samo
''naočale za čitanje''. Duboko iza ponoći, u potrazi za nečim što miluje um
otvara knjigu naslova ''Nezamislivo štivo''.
Odluči
čitati- prvo će skuhati čaj. Kuhinja gleda na stan preko puta ...tamo je žena i
muškarac, možda još netko, ne vidi se dobro...ali nisu sami. Nasloni ruke na
šank i počinje promatrati što se tamo dešava.
-NAOČALE
ZA ČITANJE SU SADA MANJE BITNE.
-Voda
u kuhalu se odavno ohladila, a laktovi su pomalo već boljeli. Otvara prozor, da
dobije zvuk, slika je prisutna. Kao na velikom platnu uloge su podijeljene,
doduše, publike je malo...tek jedan gledatelj.
Da
si bolje pazio ne bi ni došlo do ovoga, čuje se oštar glas žene s dugom crnom
kosom. Da si imalo razmišljao sada bi smo već bili na putu za Australiju, ali
ne...moraš ti po svom. Moraš, glas joj postaje jasniji, moraš još jednom
uprskati sve. U hodu zatvara prozor, ništa se više ne čuje. Tek kretnje po sobi
i mahanje rukama. Odluči se vratiti čaju, i ponovo uključi kuhalo. Šalica,
vrećica sa čajem, med...još samo voda. Pogled mu i dalje povremeno odluta na
susjedni prozor. Odjednom su ugasili svjetlo,jesu li me vidjeli, pitao je sam
sebe ? Ulio je vodu i krenuo ka fotelji u kojoj je volio čitati. Naočale,
zaboravio je uzeti naočale za čitanje.
-U
prolazu je vidio svjetlo, ženu, muškarca na kojeg je vikala, luđački su vodili
ljubav na kuhinjskom stolu, kao dvije kugle , s ljubljeni u jednu. Počeo je
sanjariti, promatrajući taj prozor snivao je ženu, >>Pita je, odakle si<<
? Žena odgovara. >>S juga, odakle si ti<<? Sa sjevera. Putuješ
sama? Da, putujem. Govori joj, ti si moja žena. Da, tvoja sam. Onda... plešimo naš prvi valcer.
( odlomak 2 , Naočale za čitanje)
Ružica Lacić Gavranović
