TVOJE GODINE
tvoje
godine
ne
dozvoljavaju igru
kavu
bez okusa
sumornu
tišinu
ne
dozvoljavaju
da
voliš kratko
tvoje
su godine papir
moje
žig
crveni
otisak na plavom ovratniku
ne
brojim sne koje
maestralno
kradeš
prokletnik
si
baš
kao i ja
prokletnik
vlastitog htjenja
slabosti
i prevara
tamničar
naših duša dolazi
uizma,
otima
razdvaja
tvoje
godine su kazna
za
grijeh
za
oluje koje još
došle
nisu
moje
su
slabost
vlastitog uma
vjetar
na dlanu života
...ponekad
kao
miris nestanem
šutim
oduzima
dan po dan
olakšavam
nekom utorku
ili
petku možda
svejedno
tvoje
i moje godine su
utvara
i sjena
laž
i slabost
u
trenutku mog pada
u
oduzimanju zrelosti
osobnog
ne znanja
ti
se veseliš kiši
iako
znaš da poplava slijedi
usput,da
te pitam
kuda
smo ono krenuli
na
kolodvor
ili
tržnicu
nevažno,
tražim
misao koja će ostaviti
trag
na dovratku tvog ega
utištavam
korake
oslobađam
trenutak
...
Ružica Lacić Gavranović
