KARTA VIŠE ZA SNOVE

Mladić po imenu Jacob

osjećao je usamljenost

bol duboku

kao bezdan

damari su mu titrali

suze se sušile

pa ispočetka

po istom tragu klizile

odlazile u vječnost

u besmrtni dio srca

gdje sve o njoj živjelo je

... Ona se sklanjala

od Jacobova dodira bježala

tugu kao i on

duboko u sebe sakrila

tražeći način da zaboravi

govorila je

da smo tek putnici

planinskih staza života

da nas samo ljubav može vinuti

iznad visokih grebena

i osvijetliti tamne doline

ustvari je tražila još jednu kartu

jednu dodatnu kartu za snove

koja bi ih odvela do istog grebena

gdje je smijeh molitva

a ljubav život

gdje miris bosiljka

miluje umorna im pleća

... poklanjam vam san, mislima ocrtanu kartu, svoju, i jedinu.

Na mojim usnama je ljubav, a samo Bog zna koliko je velika. Poklanjam vam put, ucrtan je u vaša srca, planinske staze vas čekaju. Dodirnite grebene, osvijetlite doline.

Jacobe, volite se.

Ružica Lacić Gavranović

ZVALA SAM  GA  TVOJIM  IMENOM

 napokon sam uspjela

ne zvati ga Jacob

jer to je tvoje ime

iako sada nemam pojma

što s njim

gdje da ga spremim

moja mapa

rasprostrta je na stolu

papir užaren

ime Jacob je sveto

kao pjesma vizionara

za koju nigdje nema mjesta

osim u srcima

i u najtajnovitijim mislima ljubavnika

dojam da živim

u nedokučivoj praznini

je prisutan

okužena zbunjenošću

u meni želja za nagodbom

da ga i dalje zovem Jacob

barem u sebi

... ipak snaga jenjava

mlohavost je prejaka

i kao da lebdim u sebi

a istodobno sam ushićena.

Jer, preda mnom je sažetak moga života, njegovo lice i tvoje ime. Putujem prema  nesigurnosti ili sam nehotice postala dio beskrajnog pomicanja kontinenata. Tko će shvatiti što želim reći, možda tek oni koji su kao i mi putovali rubovima ovog svijeta.

Preslagujem svijet

onaj, u kojem živim

i želim živjeti

i uvijek idem do samog srca

dok prolazim kroz

njegovu materijalnost

ponekad se osjećam

kao da gulim njegovu kožu

da bih mu otkrila unutarnji sklad

možda trag tvoga imena

Jacobe moj.

Ružica Lacić Gvaranović

 BILI  SMO DRUGAČIJI

 Razmišljam o Jacobu

i gdje je  sada

sjedi li na verandi

ili karta negdje belot

iako ponedjeljak je

s njim je utorak bio svaki dan

i danas je tako

utorkom smo se sreli

voljeli,dugo voljeli

svađali

plakali i mirili

utorkom smo se vjenčali

popili šest butelja vina

bili smo doista drugačiji

ton njegovih odrješitih riječi

bio je jasniji utorkom

tada smo postavljali

razna pitanja

neka su bila smiješna

ona druga i ne

kao boca istine

bili smo glavni grad svijeta

bili smo kompas jedno drugom

koji nas usmjerava prema svjetlu

za koje su govorili

da blista  nad Antartikom

utorkom smo se rastali

žudeći za nevidljivom tišinom

plakali.

...unatoč svemu, među nama je tajni sporazum, gotovo bliskost.U nama je utorak, u svakom utorku smo Mi. Zagledana u daljinu,svjesna da smo vremenom pokušali izraziti ono što je izvan dosega našeg srca i uma. I tako nam izmiče ono za čim najviše čeznemo. Rastavljeni utorkom, u sebi čuvamo obrise ljubavi,kao toptanje jelena koji putuje kroz bjelinu. 

Da...bili smo potpuno drugačiji.

Ružica Lacić Gavranović

ČEKAONICA  ZA  POGREŠNE  LJUBAVI

spremna sam

pomolila sam se Bogu

zamolivši Ga da me vodi

da pri svakoj odluci

stoji uz mene

jer često šetam

na margini života

kao da tražim postojanje svijeta

koji je stvaran

ipak

ispunjavam se dojmovima

dnevnici

pisma

dugi razgovori

sve su to polazišta

za ono što tražim

no, početi nije lako

jer teško je ispisati sve ono

nevidljivo oku

a dostupno srcu

usmjeravam misli

polako, govorim sebi

čekaonica je prazna

ili možda puna

tko će ga znati

spremna sam

dobiti sve

ili ništa

... čekaonica za pogrešne ljubavi

Svjesna, da, pogrešne su samo odluke

nikada ljubav

jer ljubav ne pokušava

posjedovati bezvremenost

ona jednostavno ljubi

spremna sam na ukrcavanje

vlastitih esencija kao začina života

osobnih obreda

pogrešnih odabira

izaći na čistinu ogoljela tijela

ukrašenog tek zemljanom bojom

i sama  na pješčanim dinama

načiniti vodenicu

u pustinji osobnog života.

Ružica Lacić Gavranović