ŽIVIM DANAS

...tobom
kao grijehom
počastila sam sebe
dok gušim sram
u jagodici kažiprsta
zbunjena
zbog obilja strasti
tvojih pitanja
i dodira za koje
nisam željela da prestanu
živim u tvojim
dlanovima i poljupcima 
rukama strasti nošena
želim i vjerujem
da sam na cesti ljubavi
tek na trenutak
na koji sat
nevažno
sve je tvoje
i radost
i grč u lijevoj nozi
čežnja
sva lutanja
strasti
suza
čak i ona ćutanja
i ljutiti monolog
beskrajna tišina
kojom sam te ljubila
živimo danas
na izvoru
nas pijmo
na pučini nejasnih vidika
trenutak usidrimo

( Objavljeno u SNOVI 26.11.2013)

Ružica Lacić Gavranović

Zarobljeni u vremenu

kada bi Vas zamolila život

bi li pristali

na taj zavjet vječnosti

kad bi Vas

zatražila dlan

iako hrapav i suh

pomalo hladan i porozan

da li bi pružili ga

ili povukli

kao i riječ

lažnu i planiranu

obećanu s figom u džepu

a molila sam Vas za nijemost

za tišinu kojom Vas

baš Vas ljubim

niste šutjeli

ego je proradio

morali ste

naravno da ste morali

ta ja sam trofej

za vaša umorna čula

za svilenu postelju sam nit

...iako sam Vas molila za tišinu

onu istu kojom vas ljubim

vama bujaju napjevi

u deliriju rasipate plavi polen

prerušili ste se u stalnu glazbu

u glasovir bez tipki

gdje gubite svu kontrolu sebe

ranjavajući mene

usporavam vrijeme

šetam slikovitim naseljima

antičkih Grka

gdje  misli slobodne su

iako živim u zatočenom

prostoru magle

ležim zarobljena

samo Vama

Ružica Lacić Gavranović

4.3.2014