U
MAGLI SJEĆANJA
naličjem
mojim penje se sjena
i
ne primjećuješ preobražaj
uzdaha
i jecaja
u
tišinu
kao
luna sam koja zalazi
u
posljednju četvrt svojeg kruga
umirujem svaki pokret
to
čudesno odmicanje
u
drugu dimenziju
gdje
smo se gubili
pa
iznova pronalazili
u
magli sjećanja
još
sviraš na klavijaturama
ton
koji u meni stvara
nerazgovjetan
osjećaj
umjetnosti
i
ljubavi koja šuti
a
žudim za otkrivanjem
i
svakog dana pomalo
nas
obnažim
danas
sam pokazala rame
i usprkos svemu
beskrajno
smo čedni
iako
srce
razvalina
je
rastem
u vihoru sjećanja
na
tvoj predivan korak pantere
u
trku prema meni
a
labirint nemira
odjekuje
ljubavlju
Ružica Lacić Gavranović
