Šutim na ovu tvrdnju
jer, kako objasniti osjećaj
dok ljubim te osjetilima
koja moram tajiti
Odbacujem sve
potrebe za titulama
i povlasticama prezimena koje nosiš
ne svojatajući ga
živim u stanju uzvišenosti
promatrajući svjetlo dana
kako tone u površinu lagune.
I kako ljubav, nije ljubav ako je tajna?
Nisu li to naklapanja onih
koji je ne upoznaše na naš način
jer mi smo poput prirode
prožeti nekom posebnom samoodrživošću
istina, nemamo nasljednike
jer, ne rodih ti sinove
ne podarih ti kćer
ljubimo se, samo se duboko ljubimo
vjerujući da unutrašnjost naših života
je kraljevstvo za koje mnogi su čuli
a nikada posjetili
Šutim na ovu tvrdnju o ljubavnoj tajnosti
uvjeravajući sebe da ni mi nismo
preživjeli samo svojom voljom
jer to blaženstvo, ni kraljevstvo oblika nema.
Ružica Lacić Gavranović
Nema komentara:
Objavi komentar