Ljubav, dišem je

Noćas vraćam ljubav

skrivenu u razasutom djetinjstvu

iz zaborava vadim sjećanja na bezbrižnost
i ona posebna jutra

želim vidjeti sunce kako se rađa 

u tom blaženom i veličanstvenom jutru

jer zaborav je melodija koja

samo odjekne
bez upozorenja

dok budim se tik pred zoru 

da bih vidjela jutro

kao od komadića raja otkinuto

 - Nama darovano -

u rukama mi radost
koju želim nositi i dijeliti
pastirima
oračima 
i beračima trave
svima onim koji bjehu ovdje
livadom se rasu slap svjetla
dok biserna rosa i bijela
maglena nit poprimiše izgled kristala
sve bi tako 
Uzvišeno - nestvarno

Dok dišem na meni će biti ožiljci govora, i radosnog ljubljenja života. Iako recepta nema,i ponekad ništa nema smisla,želim i moram smoći snage za poljubac svakom sutrašnjem danu.

Vrhunac divote je duševna raskoš.

Ružica Lacić Gavranović

( objavljeno u ''Snovi moga srca'', pod radnim naslovom-( Ljubav u mom domu )

U SJENI, LJUBAV

naličjem mojim penje se sjena
i ne primjećuješ preobražaj
uzdaha i jecaja
u tišinu
kao luna sam koja zalazi
u posljednju četvrt svojeg kruga
umiruje svaki pokret
to čudesno odmicanje
u drugu dimenziju
gdje smo se gubili
pa iznova pronalazili
u magli sjećanja
još sviraš na klavijaturama
ton koji u meni stvara
nerazuman osjećaj umjerenosti
i ljubavi koja šuti
a žudim za otkrivanjem
i svakog dana pomalo
nas obnažim
danas sam pokazala rame
i usprkos svemu
beskrajno smo čedni
iako srce
razvalina je
rastem u vihoru sjećanja
na tvoj predivan korak pantere
u trku prema meni
a labirint nemira
odjekuje ljubavlju.

Ružica Lacić Gavranović