Iako
ponosna
Iako
ti ovo nije važno
Svejedno...pričam
Kako
mi je drago da postojiš, da te još osjetiti mogu. Baš takvog kakav jesi. Da mogu
zahvaliti za ljubav, za radost koju pružaš, za oči pune oduševljenja. Užitak je
gledati te...
dala
sam ti jutro
sebe
zarobljenu
u
pitanja koja su ostala
među
poljupcima
a
tuga je rasla
govorim
draga
mi je ta tvoja
košulja
boje meda
i
oprosti što pamtim
baš
svaki detalj
kao
i one cvjetove na
jastucima
dala
sam ti sjenu
i
travu
i
sjaj u njoj
dala
sam ti svoje ime
prije
svitanja
ti
meni uzdah
tih
i pritajen
u
sobi boje ciklame
ostavila
sam ogrtač sjećanja
u
njemu sam ja
nemirna
i sretna
u
njemu si ti
moj...
Ružica Lacić Gavranović