subota, 24. siječnja 2015.


Iako  ponosna
Iako ti ovo nije važno
Svejedno...pričam

Kako mi je drago da postojiš, da te još osjetiti mogu. Baš takvog kakav jesi. Da mogu zahvaliti za ljubav, za radost koju pružaš, za oči pune oduševljenja. Užitak je gledati te...


dala sam ti  jutro
sebe zarobljenu
u pitanja koja su ostala
među poljupcima
a tuga je rasla
govorim
draga mi je ta tvoja
košulja boje meda
i oprosti što pamtim
baš svaki detalj
kao i one cvjetove na
jastucima
dala sam ti sjenu
i travu
i sjaj u njoj
dala sam ti svoje ime
prije svitanja
ti meni uzdah
tih i pritajen
u sobi boje ciklame
ostavila sam ogrtač sjećanja
u njemu sam ja
nemirna i sretna
u njemu si ti
moj...

Ružica Lacić Gavranović

četvrtak, 22. siječnja 2015.

Ne diraj me pogledom




Pamtim lica, zaboravljam imena. Sve češće trebam naočale, za čitanje, jer jedino pohlepna za znanjem ostade.

Poželim nadići ograničenja koja sam si sama postavila. Ono nevidljivo, što se ne otkriva tek pogledom, a na marginama života je,  snažno me  privlači. Putujem kao ponizni redovnik, sputana pravilima tražim svoj hram. Razina svijesti me sputava, u otkrivanju tebe kao privlačnosti. Kao da sam zatvorena u uzvišenoj osami samostana, nesigurna u vlastite motive, iako znam, da izvan zidina si- Ti-. Svijet i dalje postoji, iako su margine malo pomaknute, moja mašta te golica, zanima te moj san, dodir. 
Moja utroba drhti, iako, priznati neću... 

Sve me to zbunjuje. To je novo, pitam se, mijenja li se svijet, ili samo mi?

Gledam ti oči, meke, nježne i tako ogoljene, i pitam se; jesi li svjestan da me diraš pogledom? Kao opsjednuta tobom idem ulicama, slikam, pišem, sanjam i spavam. Puno spavam. Molim te, ne diraj me, čak ni pogledom, jer, u meni je šutnja...kao da se nastanila, i ima namjeru ostati dugo, dugo...
Kroz mrak kao da i život odlazi, a moja radost, ta divna radost na ne istraženim marginama ostade.
 Zapljuskuje me obilje skrivenih želja,i opraštam ti, jer, pobjede i porazi se izmjenjuju. Ja ostat ću u stihu, kolažu, u bojama jutra...u duši.
Bio je užitak gledati te.


Ružica Lacić Gavranović