ljubav je dom u kojem možeš vječno stanovati

ŽIVIM DANAS

...tobom
kao grijehom
počastila sam sebe
dok gušim sram
u jagodici kažiprsta
zbunjena
zbog obilja strasti
tvojih pitanja
i dodira za koje
nisam željela da prestanu
živim u tvojim
dlanovima i poljupcima 
rukama strasti nošena
želim i vjerujem
da sam na cesti ljubavi
tek na trenutak
na koji sat
nevažno
sve je tvoje
i radost
i grč u lijevoj nozi
čežnja
sva lutanja
strasti
suza
čak i ona ćutanja
i ljutiti monolog
beskrajna tišina
kojom sam te ljubila
živimo danas
na izvoru
nas pijmo
na pučini nejasnih vidika
trenutak usidrimo

( Objavljeno u SNOVI 26.11.2013)

Ružica Lacić Gavranović