Zarobljeni
u vremenu
kada
bi Vas zamolila život
bi
li pristali
na
taj zavjet vječnosti
kad
bi Vas
zatražila
dlan
iako
hrapav i suh
pomalo
hladan i porozan
da
li bi pružili ga
ili
povukli
kao
i riječ
lažnu
i planiranu
obećanu s
figom u džepu
a
molila sam Vas za nijemost
za
tišinu kojom Vas
baš
Vas ljubim
niste
šutjeli
ego
je proradio
morali
ste
naravno
da ste morali
ta
ja sam trofej
za
vaša umorna čula
za
svilenu postelju sam nit
...iako
sam Vas molila za tišinu
onu
istu kojom vas ljubim
vama
bujaju napjevi
u
deliriju rasipate plavi polen
prerušili
ste se u stalnu glazbu
u
glasovir bez tipki
gdje
gubite svu kontrolu sebe
ranjavajući
mene
usporavam
vrijeme
šetam
slikovitim naseljima
antičkih
Grka
gdje misli slobodne su
iako
živim u zatočenom
prostoru
magle
ležim
zarobljena
samo Vama
Ružica Lacić Gavranović
Ružica Lacić Gavranović
4.3.2014
Nema komentara:
Objavi komentar