ljubav je dom u kojem možeš vječno stanovati

Ljubav, dišem je

Noćas vraćam ljubav

skrivenu u razasutom djetinjstvu

iz zaborava vadim sjećanja na bezbrižnost
i ona posebna jutra

želim vidjeti sunce kako se rađa 

u tom blaženom i veličanstvenom jutru

jer zaborav je melodija koja

samo odjekne
bez upozorenja

dok budim se tik pred zoru 

da bih vidjela jutro

kao od komadića raja otkinuto

 - Nama darovano -

u rukama mi radost
koju želim nositi i dijeliti
pastirima
oračima 
i beračima trave
svima onim koji bjehu ovdje
livadom se rasu slap svjetla
dok biserna rosa i bijela
maglena nit poprimiše izgled kristala
sve bi tako 
Uzvišeno - nestvarno

Dok dišem na meni će biti ožiljci govora, i radosnog ljubljenja života. Iako recepta nema,i ponekad ništa nema smisla,želim i moram smoći snage za poljubac svakom sutrašnjem danu.

Vrhunac divote je duševna raskoš.

Ružica Lacić Gavranović

( objavljeno u ''Snovi moga srca'', pod radnim naslovom-( Ljubav u mom domu )