ljubav je dom u kojem možeš vječno stanovati

Za šaku ljubavi 

Odmahnem glavom

mirno gledajući za njim

dok u kriku tražim tišinu

istina je ionako

sporedna

i uvijek ima onaj isti izraz

Želim odustati od svega

Od dijaagonalnih odnosa

i prostora obuhvaćenim

zonama večeri

u kojim se krije naš odnos

Iako tvoj stručak zvijezda

raduje srce

ono ipak umire 

u nedavno procvalom 

vrtu htjenja

Želim više

puno više 

od hladne kolodvorske zore

Želim nekog tko mi može

predvidjeti putanju

jednostavno je

... ne želim mimoilaženja na pola puta

ni ljubav skupljenu u šaku

ne želim nestajati u šumovima

ni u njima tražiti tišinu.

Voljeti, jedino voljeti znam.

Ružica Lacić Gavranović