ljubav je dom u kojem možeš vječno stanovati

KARTA VIŠE ZA SNOVE

Mladić po imenu Jacob

osjećao je usamljenost

bol duboku

kao bezdan

damari su mu titrali

suze se sušile

pa ispočetka

po istom tragu klizile

odlazile u vječnost

u besmrtni dio srca

gdje sve o njoj živjelo je

... Ona se sklanjala

od Jacobova dodira bježala

tugu kao i on

duboko u sebe sakrila

tražeći način da zaboravi

govorila je

da smo tek putnici

planinskih staza života

da nas samo ljubav može vinuti

iznad visokih grebena

i osvijetliti tamne doline

ustvari je tražila još jednu kartu

jednu dodatnu kartu za snove

koja bi ih odvela do istog grebena

gdje je smijeh molitva

a ljubav život

gdje miris bosiljka

miluje umorna im pleća

... poklanjam vam san, mislima ocrtanu kartu, svoju, i jedinu.

Na mojim usnama je ljubav, a samo Bog zna koliko je velika. Poklanjam vam put, ucrtan je u vaša srca, planinske staze vas čekaju. Dodirnite grebene, osvijetlite doline.

Jacobe, volite se.

Ružica Lacić Gavranović