BILI SMO DRUGAČIJI
Razmišljam
o Jacobu
i
gdje je sada
sjedi
li na verandi
ili
karta negdje belot
iako
ponedjeljak je
s
njim je utorak bio svaki dan
i
danas je tako
utorkom
smo se sreli
voljeli,dugo
voljeli
svađali
plakali
i mirili
utorkom
smo se vjenčali
popili
šest butelja vina
bili
smo doista drugačiji
ton
njegovih odrješitih riječi
bio
je jasniji utorkom
tada
smo postavljali
razna
pitanja
neka
su bila smiješna
ona
druga i ne
kao
boca istine
bili
smo glavni grad svijeta
bili
smo kompas jedno drugom
koji
nas usmjerava prema svjetlu
za
koje su govorili
da
blista nad Antartikom
utorkom
smo se rastali
žudeći
za nevidljivom tišinom
plakali.
...unatoč
svemu, među nama je tajni sporazum, gotovo bliskost.U nama je utorak, u svakom
utorku smo Mi. Zagledana u daljinu,svjesna da smo vremenom pokušali izraziti
ono što je izvan dosega našeg srca i uma. I tako nam izmiče ono za čim najviše
čeznemo. Rastavljeni utorkom, u sebi čuvamo obrise ljubavi,kao toptanje jelena
koji putuje kroz bjelinu.
Da...bili smo potpuno drugačiji.
Ružica Lacić Gavranović
Nema komentara:
Objavi komentar