Tama u svjetiljci
ponekad uzalud
trošim tamu
dok u njoj nestaju
sve isprike
svi koraci i dodiri
kovitlaju se prespavani trenutci
kao izgubljena prošlost sam
uzimam minut dva
tek djelić sjećanja
što pohranila ga je moja čežnja
ponekad namjerno zalutam
u praznine nedodirnuta trena
i ništa ne očekujem
jer znam
kako je sve čudno i tajanstveno
ipak ponekad
postavljam pitanja
bez glasa
ne očekujem odgovor
kao da znam
da krivotvoren je
lažan
i ne mami me
jer oduvijek smo vodili
nijemi dijalog
...osjećam da presahnuli smo
Da tama u svjetiljci stanuje
Ružica Lacić-Gavranović
Nema komentara:
Objavi komentar