ljubav je dom u kojem možeš vječno stanovati

Iako  ponosna

Iako ti ovo nije važno

Svejedno...pričam

Kako mi je drago da postojiš, da te još osjetiti mogu. Baš takvog kakav jesi. Da mogu zahvaliti za ljubav, za radost koju pružaš, za oči pune oduševljenja. Užitak je gledati te...

dala sam ti  jutro

sebe zarobljenu

u pitanja koja su ostala

među poljupcima

a tuga je rasla

govorim

draga mi je ta tvoja

košulja boje meda

i oprosti što pamtim

baš svaki detalj

kao i one cvjetove na

jastucima

dala sam ti sjenu

i travu

i sjaj u njoj

dala sam ti svoje ime

prije svitanja

ti meni uzdah

tih i pritajen

u sobi boje ciklame

ostavila sam ogrtač sjećanja

u njemu sam ja

nemirna i sretna

u njemu si ti

moj...

Ružica Lacić Gavranović