ljubav je dom u kojem možeš vječno stanovati

Moje prvo ime je Žena

Ljubljeni
ne primjećuješ bijelu
čipkastu bluzu
koja me čini ženstvenijom
više nego inače
tvoj dolazak te počasni vojni špalir
izaziva nemir
i u tebi i u meni
smjesti se, govoriš tiho, rezervirao sam sobu
...San Giusto nije hotel za damu
u čipkastoj bluzi
koju toliko voliš
''generale'' šutiš
pitam te
znaš li kako se osjeća žena
u ambijentu koji nije njen
u sobi s blijedim tapetama
i krevetom boje nemilosti
a u njoj neki djetinji bol
te snažna potreba
da na nago tijelo
obuče tvoj sako
stavi kapu
koja će sakriti pogled
umiriti strast
jer stid me obujmio
poput koprene
a ljudi su izmezumljeno stado
koje uživa u kazalištu privida
gdje oblike čine sjenke
mog nagog tijela
''generale ''
ja nisam lik za tvoj špalir
dušo,ako ne znaš... nauči
moje prvo ime je Žena.

A žene su lijepe kao planine kojima još nitko nije tumarao, jezero u kojem se još nitko nije umio. Čipkasta bluza na nama, drugačije je lijepa.

Ružica Lacić-Gavranović

Objavljeno 23.3.2015 na stranici 

Citati Muzika Poezija