( noćna lutanja )
... Noćas prije nego počnem pisati
uspostavit ću telepatsku vezu s tobom.
poslati poruku...nečujnu,
samo tebi dostupnu.
uspostavit ću telepatsku vezu s tobom.
poslati poruku...nečujnu,
samo tebi dostupnu.
Nejasna slika mene, kao slabost na obzorju života lebdi.
Trnem od neznanja, od miješanja osjećaja i pitanja,tonemo li zajedno?
Najgore od svega je što pristaješ na potonuće, na stvarnost koja to nije. Guram te, smišljam razloge da te odvojim, a onda ih ponovo nalazim da te vratim. Ponekad imam osjećaj da sam dugo živjela u sjeni starog kestena, da plodovi padali su po meni ,a ja ni jedan ubrala nisam.
Trnem od neznanja, od miješanja osjećaja i pitanja,tonemo li zajedno?
Najgore od svega je što pristaješ na potonuće, na stvarnost koja to nije. Guram te, smišljam razloge da te odvojim, a onda ih ponovo nalazim da te vratim. Ponekad imam osjećaj da sam dugo živjela u sjeni starog kestena, da plodovi padali su po meni ,a ja ni jedan ubrala nisam.
Jesam li sluga, koji se boji uzeti ostatak gazdina obroka, šećer rasut po stolu pokupiti ?
Život u život pretvoriti?
Jesam li doista sjena?
Život u život pretvoriti?
Jesam li doista sjena?
Mislila sam da sam hrabra.! Odabrala sam nebo da me povede putem cvjetova, mirisom mora i ružmarina ,da me okiti ljubavlju.
Odabrala sam samoću, tišinu osjećaja koja grle dušu, a vape za ljubavlju. Nedostaje mi onaj mir, ljepota kamene kućice, otok.
Nedostaješ ti !
Svratih noćas u dubinu sebe, na trenutak suza orosi oko, samo na trenutak, stopirala sam je. Ne,nema smisla ni jednu suzu proliti ako ništa neće promijeniti.
Čak je prestalo od nje i lakše biti, samo gorčina ostaje.
Još jedan dan u ne povrat ode. Noć se spustila na prozore stvarajući čaroliju nevjerojatnih sjena, tamnih oblika.
Al' ipak vidim boje. Kao krijesnice lebde povrh umornih misli, dočaravajući san punog doma, vriske i čvrstog stiska tvoje ruke. Ponekada, kao noćas nedostaje mi mjesec, taj nijemi svjedok našeg rađanja.
Gasi li ga moja tuga, briše li ga moja ruka kao tvoj poljubac sa usana?
Samo noćas želim da me čuješ,da razumiješ, i vjeruj, neću tražiti ništa više.
Odabrala sam samoću, tišinu osjećaja koja grle dušu, a vape za ljubavlju. Nedostaje mi onaj mir, ljepota kamene kućice, otok.
Nedostaješ ti !
Svratih noćas u dubinu sebe, na trenutak suza orosi oko, samo na trenutak, stopirala sam je. Ne,nema smisla ni jednu suzu proliti ako ništa neće promijeniti.
Čak je prestalo od nje i lakše biti, samo gorčina ostaje.
Još jedan dan u ne povrat ode. Noć se spustila na prozore stvarajući čaroliju nevjerojatnih sjena, tamnih oblika.
Al' ipak vidim boje. Kao krijesnice lebde povrh umornih misli, dočaravajući san punog doma, vriske i čvrstog stiska tvoje ruke. Ponekada, kao noćas nedostaje mi mjesec, taj nijemi svjedok našeg rađanja.
Gasi li ga moja tuga, briše li ga moja ruka kao tvoj poljubac sa usana?
Samo noćas želim da me čuješ,da razumiješ, i vjeruj, neću tražiti ništa više.
Nema komentara:
Objavi komentar