ljubav je dom u kojem možeš vječno stanovati

Dan rođenja

rođena sam u ranu večer

u sumrak nakon blijedog dana

dotaknuta vlažnim  majčinim obrazom

i od rada grubim bakinim rukama

rođena da budem čuvstvena
da svjetlucam k'o biser
u danu, koji rođenjem mene
postade  život
rasla sam uz miris duhana iz djedove lule
i tu se rađala radost bez ograda
iskreni osmijeh, ljubav
i bi to najveća raskoš  moga odrastanja
kao park djetinjstva u kojem lišće trči
i grli obližnje ulice okupane kišom
uzorci su ostali tamo
u kiši
u treptaju zraka
treptaju srca
rođenjem je određena koordinata mog života
dana što slijede i onih
koji će proći pored mene
gdje ću se buditi u jutrima kojim
osim vremena poklanjam dušu
nestajati u sebi da slušam glazbu
palim svjetlo umornim mislima
rođena sam da svjetlucam k'o biser
da budem čuvstvena
u sobi pod prozorom slušajući
krošnju kako šušti
dok nježnim rukopisom ispisujem
nikad izrečen stih.


Ružica Lacić Gavranović